Centralizirana ili decentralizirana ventilacija hale? Vodič za odabir odgovarajućeg rješenja.

Prvi korak u postupku jest utvrđivanje potrebnog protoka dobavnog i odvedenog zraka. Zatim krećete s odabirom odgovarajućeg sustava ventilacije. Na raspolaganju imate dva sustava:

• Centralizirani sustav: jedan veliki ventilacijski uređaj centralno tretira zrak. Sustav zračnih kanala uvodi zrak u halu.
• Decentralizirani sustav: nekoliko autonomnih, manjih i slabijih, ventilacijskih jedinica raspoređeno unutar hale. One izravno uvlače vanjski zrak, filtriraju ga, zagrijavaju ili hlade te ga zatim ispuhuju na određene lokacije. U ovom slučaju sustav zračnih kanala je nepotreban.

Ovisno o konfiguraciji, svaki od navedena 2 sustava ima svoje prednosti. Stoga je važno razmotriti njihove ključne razlike:

• Masa centraliziranih sustava je i do tri puta veća od svih jedinica decentraliziranog sustava zajedno. Prilikom odabira centraliziranog sustava, ne uzimate u obzir samo jedinicu za centraliziranu ventilaciju, već i sustave zračnih kanala, zajedno s regulatorima protoka, zaklopkama i distributorima zraka.
• Manja masa znači i manje opterećenje za potpornu strukturu hale, odnosno, uštede pri njezinoj izgradnji.
• Ugradnja decentraliziranih jedinica u infrastrukturu proizvodnih hala često se može lakše izvesti od ugradnje sustava zračnih kanala među kranovima, sustavima transportnih traka i ostalim instalacijama.
• Bez sustava zračnih kanala nema ni propuštanja zraka, odnosno, nije potrebno povećanje protoka zraka radi kompenzacije za propuštanje.
• Osim toga, bez sustava zračnih kanala smanjuje se potreba za održavanjem u skladu s higijenskim propisima, npr. VDI 6022 u Njemačkoj.

• Projektantima je jednostavnija izvedba projekta/kraće projektiranje jer se decentralizirane jedinice isporučuju već spremne za ventilaciju.
• Instalaterima je potrebno manje vremena za ugradnju jer potpuno opremljene funkcionalne jedinice sadržavaju i potpuno provedeno ožičenje.
• Zahvaljujući upotrebi nekoliko jedinica krajnjim korisnicima je osigurana veća pouzdanost sustava.

Kako bi hala ispunila svoj puni potencijal, protok zraka mora se prilagoditi njenim zahtjevima koristeći miješanu ili slojevitu ventilaciju.

Distribucija zraka integrirana je u decentraliziranim jedinicama. U standardnim se konfiguracijama upotrebljavaju vrtložni distributeri zraka za mješovitu ventilaciju. U slučaju slojevite ventilacije, dobavni se zrak uvodi kroz tekstilne kanale ili radijalne izlaze koji se nalaze unutar ili neposredno iznad radnog prostora. Zbog toga se mora postaviti zračni kanal koji povezuje jedinicu i izlaz, a isto je potrebno napraviti i kod centraliziranih sustava.

Za postizanje željenog protoka u određenom dijelu moguće je upotrijebiti mlaznice. Ako se upotrebljavaju razni sustavi za distribuciju zraka, alternativni izlazi moraju imati isti pad tlaka kao i integrirani standardni izlaz.

Sustav ventilacije hale učinkovit je samo ako može opskrbiti pojedine dijelove hale različitim protocima zraka i zrakom pri različitim temperaturama. To zahtijeva puno više rada kod centraliziranog sustava: sustav zračnih kanala zahtijeva regulatore protoka, kao i zaklopke s više lopatica te, u nekim slučajevima, lokalne grijače u dijelovima izvan osnovnog grijanja u centraliziranoj jedinici.

Decentralizirani sustavi opskrbljuju područja hale s pomoću jedne ili više jedinica. Jedinice ne moraju biti identične i mogu raditi u različitim načinima rada. To znači da je moguće grijati dijelove hale koji nisu u upotrebi uz recirkulaciju zraka, a u druge prostore dovoditi vanjski zrak.

Pri izradi decentraliziranog rasporeda jedinica mora se uzeti u obzir oblik  građevine (prostorija) za mjerenje i upravljanje uređajima. Time se postižu dva cilja:

• Moguće je reguliranje i upravljanje različitim vrstama jedinica koje rade u različitim načinima rada s promjenjivim protocima zraka i temperaturama.
• Ako se različiti dijelovi hale upotrebljavaju u različitim vremenima, te se zone mogu zasebno ventilirati, grijati ili hladiti.

Sustav se stoga može prilagoditi za svako područje i prema određenim zahtjevima koji proizlaze iz specifičnih toplinskih opterećenja i razine onečišćenosti. Pojedinačno podesive upravljačke postavne vrijednosti posebno su isplative za krajnjeg korisnika. Radi postizanja te fleksibilnosti, jedinicama je potrebno više od uobičajenih funkcija koje omogućava samo jedan regulator. Potreban je koncept zone, softver za upravljanje zonom i radni modul:

• Koncept zone za jedinice i hidrauliku određuje funkciju zasebnih jedinica u cijeloj mreži. Regulator zone služi kao sučelje s okruženjem sustava: upravlja funkcijama jedinica na višoj razini i upravlja postavkama, kao što su načini rada, vrijeme rada, parametri, ulazni kvarova i poruke o pogreškama.
• Softverom za upravljanje zonama, koji je prilagođen uvjetima, moguće je formirati zone upravljanja s pomoću jedinica koje ispunjavaju iste zahtjeve. Regulator zasebno i autonomno upravlja svakom jedinicom, što znači da bi trebalo biti moguće provoditi hidrauličko prebacivanje za svaku pojedinačnu jedinicu.
• Upravljački modul i ulazni modul omogućuju dodjeljivanje jedinica u strukturi sustava i unos načina, vremena i parametara rada.

Mogućnosti integracije sustava u sustav automatizacije zgrada više razine, kao i komunikacija putem modema i interneta, standardne su značajke.

Za usporedbu troškova centraliziranih i decentraliziranih sustava potrebno je uzeti u obzir ulaganja, rad i održavanje. Stoga se kao mjerilo u ovom slučaju uzima ukupan trošak vlasništva. U nastavku slijedi analiza udjela troškova za pojedini sustav ventilacije. 

Udjeli troškova	Centralizirani sustav	Decentralizirani sustav
Jedinice, vanjska ugradnja	40%	85%
Zračni kanali i izlazi	40%	/
Mjerna i upravljačka tehnologija	20%	15%
Cjelokupni sustav	100%	100%

Na prvi pogled gotovo da i nema razlike u troškovima. Međutim, detaljnom se analizom otkriva da se specifična područja iz kojih proizlaze troškovi za svaki sustav proporcionalno znatno razlikuju. Udio za jedinice uključuje ugradnju jedinice u slučaju centraliziranog sustava, odnosno, postavljanje jedinica na krov u slučaju decentraliziranog sustava. Stavka koja se odnosi na zračne kanale i izlaze uključuje udio za postavljanje i ugradnju. Iz tablice je vidljivo da je u sustavima s usporedivim kontrolnim funkcijama cijena mjerne i upravljačke tehnologije u centraliziranim sustavima nešto viša. Također je očito da uspoređivanje zasebnih stavki ne omogućuje donošenje značajnih i pravih zaključaka.

Decentralizirani ventilacijski sustavi su prilagodljivi. Većinom oni preciznije ispunjavaju raznolike zahtjeve za ventilaciju hale od centraliziranih sustava, osobito u proizvodnim halama. Za maksimalnu iskoristivost decentraliziranih sustava potreban je i odgovarajući upravljački sustav koji u obzir uzima njihovu strukturu.

___________________________________________________________
Trebate dodatan savjet ili pomoć pri projektiranju sustava decentralizirane ventilacije? Obratite nam se s povjerenjem i zatražite pomoć stručnjaka ili proslijedite članak zainteresiranim strankama.

Bacite oko i na ostale zanimljive članke te studije slučaja u našoj blog sekciji i inspirirajte se za promjene! :)