Plijesan se ne javlja samo na starim zidovima, već i kod novogradnje. U pravilu, svugdje gdje postoji vlaga, postoji opasnost od pojave ovog neugodnog “dlakavog pokrivača” koji je itekako opasan po zdravlje. Koga okriviti za ovu pojavu? Ukućane jer nisu dovoljno provjetravali zgradu? Arhitekte zbog neispravnog projektiranja? Ili graditelje? Možda svi pomalo snose odgovornost…
Jedan od najcrnijih scenarija - kut prostorije počinje se pretvarati u tamnu mrlju koja brzo raste. Njezin miris iritira dišne putove te je otrovan i ugrožava zdravlje ukućana. Od plijesni ne može pobjeći čak ni fasada zgrade, a jednom kada se pojavi, teško je se riješiti i može uzrokovati veliku štetu. Tko je kriv za ovu neugodnu pojavu?
Naravno, ukućani dišu, znoje se, tuširaju, kuhaju i peru. Ukratko, oni stalno oslobađaju vlagu koja se mora negdje pohraniti u kući ili stanu. "Ali to je sve potpuno normalno", kaže Mag. Brigitte Tassenbacher. Kao mikrobiolog i tehničar zaštite okoliša, njezina specijalnost su energetski učinkoviti oblici gradnje, a, uz dugogodišnje iskustvo kao certificirani stručnjak za plijesan, često savjetuje i kao vještak u sudskim sporovima.
Ako se temperatura i vlažnost mjeri u sredini prostorije, vrijednosti su obično unutar normalnog raspona i stoga nisu opasne: sobna temperatura je oko 20 °C, dok je relativna vlažnost zraka oko 50-55%. S druge strane, ako se temperatura mjeri na površini građevinske komponente, na primjer na vanjskom kutu zgrade, temperatura može lako pasti na 12 °C ili čak niže. Relativna vlažnost u ovom trenutku iznosi 80% i više. Upravo su takvi uvjeti savršeni za rast plijesni.
Što projektanti mogu učiniti?
Projektanti mogu spriječiti ove probleme uzimajući u obzir specifične potrebe budućih ukućana. Na prvi pogled to zvuči lako, ali nije - pogotovo ne kada se stare tvornice pretvaraju u stambene objekte. Geometrija nove zgrade sama po sebi može predstavljati opasnost: prema Brigitte Tassenbacheru, šiljasti kutovi i konzolne komponente pogodni su za kasniji razvoj plijesni. Tassenbacher također navodi prozore koji se ne mogu otvoriti ili pak situacije u kojima prozračivanje uzrokuje buku i/ili rizik od provale. "Ako nije projektirana komforna ventilacija", kaže Tassenbacher, "vlaga koja se prirodno javlja u kući ili stanu, ne može se dovoljno ukloniti." Toplinski mostovi i unutarnja izolacija također moraju biti pažljivo projektirani.
Što graditelji mogu učiniti?
Kvaliteta nadzora i izvedbe gradnje jednako je važna nakon projektiranja. Prema Brigitte Tassenbacher, greške se često događaju kada je zidna ovojnica nepropusna. Ako električar ili instalater ne zatvore dobro otvore, cjevovode, kabele, utičnice i priključke, vlažan i topli prostorni zrak može prodrijeti u komponente. "To stvara idealne uvjete za nakupljanje vlage, što uzrokuje štetu na zgradama i daljnji rast gljivica".
Navest ćemo samo jedan od praktičnih primjera Brigitte Tassenbacher: Drvena greda na krovištu kuće bila je zaražena plijesni. Njihova istraga dovela je do ugradnje hermetične instalacije LED svjetiljke koja je osvijetlila nišu u tušu. Činjenica da se plijesan ne razvija na "mjestu zločina", već drugdje, je prilično uobičajena i može se pripisati različitim uvjetima tlaka. Čak i korištenje mokrog dodatnog materijala pri izgradnji, može uzrokovati pojavu vlage u zgradi te kasnije dovesti do pojave plijesni na zidovima.
Postoji li rješenje?
Održavanje i redovito servisiranje pomaže u očuvanju vrijednosti građevinskog materijala. Često je najbolje rješenje informiranje i pravilna komunikacija svih uključenih strana. Ako su ukućani upoznati s načinima na koje mogu pomoći u očuvanju zgrade, mnogo je već postignuto. Brigitte Tassenbacher napominje da današnji stanovi i kuće nisu više prozračeni tijekom dana, kao što su nekoć bili, budući da su oba roditelja često na poslu. Iz stručne točke gledišta, to ide u prilog ugradnji komfornog ventilacijskog sustava koji redovito obnavlja zrak, regulira vlagu u prostoru te štiti od pojave plijesni na zidovima i štete na zgradi.