Zašto je norma DIN EN ISO 16890 novi standard za učinkovitost filtera?

◄ Natrag na pregled svih članaka

Norma DIN EN ISO 16890 "Zračni filteri za opću ventilaciju", koja je na snazi od srpnja 2018. godine, označava novu fazu razvoja standardiziranog procesa ispitivanja i razvrstavanja klasa filtera G, M i F. Novi proces pruža znatno pouzdanije podatke o stvarnim performansama filtera i tako omogućuje optimalan odabir filtera koji je u skladu sa specifičnim zahtjevima. Saznajte više u nastavku!

Prije je učinkovitost odvajanja filtera bila određena normom DIN EN 779. U skladu s tom normom, učinkovitost zračnih filtera ispitivana je sintetičkom ispitnom prašinom (prašina ASHRAE) s ujednačenom veličinom čestica od 0,4 μm. Međutim, budući da fina prašina nije homogena po veličini i obliku, ispitne vrijednosti "laboratorijskog ispitivanja" imale su samo ograničeno značenje za svakodnevni rad.

Prednosti norme DIN EN ISO 16890

Na temelju klase fine prašine za ocjenjivanje onečišćenja vanjskog zraka - koju izdaje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i tijela nadležna za zaštitu okoliša – trenutno važeća norma DIN EN ISO 16890 omogućuje praktičnu procjenu učinkovitosti filtra. U tu svrhu mjeri se prikladnost filtera za filtriranje ili smanjenje različitih veličina čestica od 0,3 µm do 10 µm. Ovisno o svojoj učinkovitosti, filter je dodijeljen klasama filtara PM10, PM2,5 i PM1.

Novi postupak ispitivanja dovodi do raznolikije procjene stvarne učinkovitosti zračnih filtera. ISO standard dijeli grube i fine filtere prašine u četiri skupine ovisno o njihovoj učinkovitosti odvajanja. Odlučujući čimbenik ovdje je da li filter može odvojiti više od 50 posto čestica u odgovarajućem rasponu veličina (pogledajte tablicu 1: Skupine filtera prema ISO 16890).

Određivanje učinkovitosti odvajanja prema ISO 16890

Elektrostatički naboj sintetičkih filtera stvara privlačni učinak koji privlači čestice i poboljšava učinkovitost odvajanja. Električni naboj se postupno smanjuje tijekom rada, a samim time i učinak.

Laboratorijska ispitivanja statički nabijenog filtra govore vrlo malo o njegovoj izvedbi u svakodnevnom radu. Novi postupak ispitivanja prema normi DIN ISO 16890 uzima tu činjenicu u obzir. Iz tog razloga se elementi filtera mjere u nabijenom te ispražnjenom stanju.

U prvoj fazi ispitivanja, profil diferencijalnog tlaka prati se kao funkcija volumenskog protoka. Učinkovitost frakcijskog odvajanja mjeri se zatim za čestice veličine od 0,3 μm do 10 μm. Kako bi se što realnije ispitali zračni filteri, filter se elektrostatski prazni prije nego se ponovno izmjeri učinkovitost odvajanja i razlika tlaka. Prosječna učinkovitost filtriranja frakcija finog praha PM1, PM2.5 i PM10 izvedena je na temelju rezultata ispitivanja.

Lokalna kvaliteta zraka koja određuje planiranje sustava

Odgovarajuće klase filtera za ventilacijske uređaje (AHU) određuju se uzimajući u obzir kvalitetu svježeg zraka (ODA / AUL), ovisno o potrebnoj kvaliteti dobavnog zraka (SUP / ZUL). Prema specifikacijama svježeg i dobavnog zraka odabire se zračni filter s odgovarajućim svojstvima prema tablici 2 (koja je temeljena na normi VDI 6022, "Higijenski zahtjevi za ventilacijske i klimatizacijske sustave i jedinice").

Tablica 1: Grupe filtera prema ISO 16890

Klasa filtera

Raspon učinkovitosti

Primjeri fine prašine

ISO ePM1

ePM1, min  ≥ 50%

Ultrafina prašina promjera manjeg od 1 µm: Virusi, bakterije, nanočestice, čađa (iz fosilnih goriva)

ISO ePM2,5

ePM2,5, min ≥ 50%

Fini prah promjera manjeg od 2,5 µm: bakterije, gljivične spore i spore plijesni, pelud, prah tonera

ISO ePM10

ePM10   ≥ 50%

Fini prah promjera manjeg od 10 µm: pelud, kamena prašina, poljska prašina

ISO coarse

ePM10   < 50%

Vidljiva gruba prašina: pijesak, dlake i lišće, lišće, sadnice u zraku itd.

Tablica 2: Potrebna kvaliteta filtera ovisno o postojećoj kvaliteti svježeg zraka i željenoj kvaliteti dobavnog zraka prema VDI 6022 list 1 (01/2018)

 

SUP/ZUL 1

SUP/ZUL 2

SUP/ZUL 3

ODA/AUL 1

ePM10 50% +

ePM1 50 %

ePM1 50 %

ePM1 50 %

ODA/AUL 2

ePM2,5 65% +

ePM1 50 %

ePM10 50% +

ePM1 50 %

ePM10 50% +

ePM1 50 %

ODA/AUL 2

ePM1 50% +

ePM1 80 %

ePM2,5 65% +

ePM1 50 %

ePM10 50% +

ePM1 50 %

Dodatne informacije

Koje stare klase filtera odgovaraju novim klasama filtra?
Orijentacijska pomoć Profesionalnog udruženja klimatizacijskih uređaja u zgradama (Fachverband Gebäude-Klima, FGK) i Europskog udruženja za ventilacijsku industriju (EVIA):
 

Klasa filtera prema EN 779

Klasa filtera prema EN 16890

G2

ISO grube čestice ≥ 30%

G3

ISO grube čestice ≥ 45%

G 4

ISO grube čestice > 60%

M5

ePM10 ≥ 50%

M6

ePM2,5 ≥ 50%

F 7

ePM1 ≥ 50%

F 8

ePM1 ≥ 70%

F 9

ePM1 ≥ 80%


U zadnjem stupnju filtriranja mora se koristiti najmanje jedan ISO filter ePM1 ≥ 50%.

Znate nekoga kome bi dobro došao ovaj članak? Slobodno proslijedite dalje zainteresiranim partnerima ili nam se obratite za besplatne konzultacije!
Autor
Tobias Brugger