Zašto je norma DIN EN ISO 16890 standard učinkovitosti filtera?
Zašto je norma DIN EN ISO 16890 standard učinkovitosti filtera?
Norma DIN EN ISO 16890 na snazi je od srpnja 2018. i označava napredak u ispitivanju i razvrstavanju filtera G, M i F pružajući pouzdane podatke o njihovim performansama za optimalan odabir.
- Blog
- Stručnjak - Inženjer
Prednosti norme DIN EN ISO 16890
Na temelju klase fine prašine za ocjenjivanje onečišćenja vanjskog zraka - koju izdaje Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i tijela nadležna za zaštitu okoliša – trenutno važeća norma DIN EN ISO 16890 omogućuje praktičnu procjenu učinkovitosti filtra. U tu svrhu mjeri se prikladnost filtera za filtriranje ili smanjenje različitih veličina čestica od 0,3 µm do 10 µm. Ovisno o svojoj učinkovitosti, filter je dodijeljen klasama filtara PM10, PM2,5 i PM1.
Novi postupak ispitivanja dovodi do raznolikije procjene stvarne učinkovitosti zračnih filtera. ISO standard dijeli grube i fine filtere prašine u četiri skupine ovisno o njihovoj učinkovitosti odvajanja. Odlučujući čimbenik ovdje je da li filter može odvojiti više od 50 posto čestica u odgovarajućem rasponu veličina (pogledajte tablicu 1: Skupine filtera prema ISO 16890).
Određivanje učinkovitosti odvajanja prema ISO 16890
Elektrostatički naboj sintetičkih filtera stvara privlačni učinak koji privlači čestice i poboljšava učinkovitost odvajanja. Električni naboj se postupno smanjuje tijekom rada, a samim time i učinak.
Laboratorijska ispitivanja statički nabijenog filtra govore vrlo malo o njegovoj izvedbi u svakodnevnom radu. Novi postupak ispitivanja prema normi DIN ISO 16890 uzima tu činjenicu u obzir. Iz tog razloga se elementi filtera mjere u nabijenom te ispražnjenom stanju.
U prvoj fazi ispitivanja, profil diferencijalnog tlaka prati se kao funkcija volumenskog protoka. Učinkovitost frakcijskog odvajanja mjeri se zatim za čestice veličine od 0,3 μm do 10 μm. Kako bi se što realnije ispitali zračni filteri, filter se elektrostatski prazni prije nego se ponovno izmjeri učinkovitost odvajanja i razlika tlaka. Prosječna učinkovitost filtriranja frakcija finog praha PM1, PM2.5 i PM10 izvedena je na temelju rezultata ispitivanja.
Lokalna kvaliteta zraka koja određuje planiranje sustava
| Klasa filtera | Raspon učinkovitosti | Primjeri fine prašine |
|---|---|---|
| ISO ePM1 | ePM1, min ≥ 50% | Ultrafina prašina promjera manjeg od 1 µm: Virusi, bakterije, nanočestice, čađa (iz fosilnih goriva) |
| ISO ePM2.5 | ePM2.5, min ≥ 50% | Fini prah promjera manjeg od 2,5 µm: bakterije, gljivične spore i spore plijesni, pelud, prah tonera |
| ISO ePM10 | ePM10 ≥ 50% | Fini prah promjera manjeg od 10 µm: pelud, kamena prašina, poljska prašina |
| ISO coarse | ePM10 < 50% | Vidljiva gruba prašina: pijesak, dlake i lišće, lišće, sadnice u zraku itd. |
| SUP/ZUL 1 | SUP/ZUL 2 | SUP/ZUL 3 | |
|---|---|---|---|
| ODA/AUL 1 | ePM10 50% + ePM1 50 % | ePM1 50 % | ePM1 50 % |
| ODA/AUL 2 | ePM2,5 65% + ePM1 50 % | ePM10 50% + ePM1 50 % | ePM10 50% + ePM1 50 % |
| ODA/AUL 2 | ePM1 50% + ePM1 80 % | ePM2,5 65% + ePM1 50 % | ePM10 50% + ePM1 50 % |
Dodatne informacije
Orijentacijska pomoć Profesionalnog udruženja klimatizacijskih uređaja u zgradama (Fachverband Gebäude-Klima, FGK) i Europskog udruženja za ventilacijsku industriju (EVIA) donosi usporedbu starih i novih filtera u tablici ispod. U zadnjem stupnju filtriranja mora se koristiti najmanje jedan ISO filter ePM1 ≥ 50%.
| Klasa filtera prema EN 779 | Klasa filtera prema EN 16890 |
|---|---|
| G2 | ISO grube čestice ≥ 30% |
| G3 | ISO grube čestice ≥ 45% |
| G4 | ISO grube čestice > 60% |
| M5 | ePM10 ≥ 50% |
| M6 | ePM2.5 ≥ 50% |
| F7 | ePM1 ≥ 50% |
| F8 | ePM1 ≥ 70% |
| F9 | ePM1 ≥ 80% |
Novi proces pruža znatno pouzdanije podatke o stvarnim performansama filtera i tako omogućuje optimalan odabir filtera koji je u skladu sa specifičnim zahtjevima.
